Rebeka Bulat, dipl. psiholog-profesor

Rebeka Bulat, dipl. psiholog-profesor

Travanj 06, 2017
Objavljeno u Pročitajte

Djeca, glazba i govor

Imaju li glazba i govor nešto zajedničko? Na prvi pogled slušatelj će uočiti vrlo jasnu razliku između predavanja o novim poreznim zakonima i slušanja popularne pjesme, no istraživači ipak često uspoređuju to dvoje. Prema njima glazba i jezik (uključujući i znakovni jezik) imaju puno toga zajedničkog – ritam, pauze, podizanje i spuštanje tonova te pisani ili zvučni izražaj. Sve to prisutno je u govoru, a iste karakteristike ima i glazba. Kada govorimo, radimo pauze i koristimo određeni ritam, riječ možemo izgovoriti ili napisati isto kao i ton koji možemo odsvirati ili zapisati.
Neki smatraju da su glazba i govor evoluirali iz istog pretka – „glazbogovora“, koji je s jedne strane imao ulogu prenositi konkretne informacije (današnji govor), a s druge strane emocionalne poruke (karakteristično za glazbu). Iako i glazbom i govorom prenosimo i informacije i emocije, neki smatraju da su zapravo to dvije krajnosti nekadašnjeg „glazbogovora“.

Iako je sposobnost plesanja, koja zahtijeva veću koordinaciju, rezervirana za stariju djecu, i male bebe mogu uskladiti svoje kretnje s glazbenim tempom, a sve to praćeno je i pozitivnim afektom koji ne možete ne prepoznati – bebinim smiješkom. Glazba je svuda oko nas. Pjevanje je, kao i govor, jedan od načina na koji ljudi prenose poruke, izražavaju emocije i prenose svoju kulturu.

Jeste li primijetii da bebe više pokreću svoje tijelo kao odgovor na glazbu nego na govor? Obratite pozornost kako ih glazbi više privlači ritam nego melodija. Već male bebe imaju sposobnost uskladiti svoje kretnje s određenim zvukovima, točnije s njihovim ritmom.

Siječanj 22, 2017
Objavljeno u Pročitajte

Brže je bolje? Ili nije?

Roditelji često upadaju u zamku i uspoređuju bebu sa starijom sestrom ili bratom, rođakom, bebom prijatelja, ali i iz svoje okoline često čuju „Moja je beba s četiri mjeseca već…“. Sve to može utjecati na natjecateljski duh među roditeljima kada je u pitanju razvoj bebe ili poticati nepotrebnu zabrinutost pa se roditelji mogu pitati zašto se njihova beba još ne okreće na trbuh, zašto ne govori i sl. Roditelj koji traži podatke o razvoju djece među prijateljima, znancima i rodbinom, vrlo će vjerojatno pronaći primjer djeteta koje je neku vještinu usvojilo prije njegova i primjer djeteta koje je neku vještinu usvojilo nakon njegova. Kako u tom slučaju znati je li razvoj vaše bebe uredan?

Listopad 13, 2016
Objavljeno u Pročitajte

Razvoj i vrijeme otvorenih vrata

Može li stari pas naučiti nove trikove? Postoji li vrijeme koje je optimalno za razvoj određenih vještina i sposobnosti? Istraživanja pokazuju da postoji vrijeme u kojemu je mogućnost djelovanja na neki aspekt razvoja veće, odnosno da nije zanemarivo kada pružamo koji razvojni poticaj. Ovo je povezano s prethodno opisanom sposobnosti mozga koju nazivamo plastičnost, a koja nam govori o važnosti okolinskih utjecaja na naš razvoj. Uz nasljeđe, konačnu arhitekturu našeg mozga oblikuju i okolinski faktori poput svakodnevnog iskustva, ljubavi, njege, obrazovanja.

Lipanj 13, 2012
Objavljeno u Pročitajte

Plač djeteta

Plakanje je fenomen koji je predmet interesa od davnina. Ljudi plaču kada su tužni, depresivni, ljuti, u boli, ali i kada su sretni…
Jedan od prvih načina na koji beba komunicira s okolinom je komunikacija kroz plakanje. Roditelji na dječji plač reagiraju najčešće tražeći uzrok bebinog nezadovoljstva kako bi ga otklonili, bilo da je to provjeravanje je li dijete mokro, gladno, previše ili premalo utopljeno i slično. Plakanje je prirodni mehanizam kojim se bebi osigurava da će moći prizvati pažnju skrbnika/roditelja kada joj ona bude potrebna.

Naš svakodnevni život satkan je od pokušaja odgonetavanja tuđih misli, emocija, vjerovanja. Takvo razmišljanje o mentalnim stanjima odvija se svakodnevno, gotovo automatski, a pomaže nam razumijeti, predvidjeti ponašanja ljudi oko nas.

Veljača 22, 2016
Objavljeno u Pročitajte

Teorija uma ili mislim da on misli

Misliti o tuđim mislima veoma je zahtjevan kognitivni posao. Manja djeca zbog još potrebnog sazrijevanja određenih sposobnosti (jezika, pozornosti, izvršnih funkcija) nemaju razvijenu ovu vještinu. Neka djeca sa specifičnim razvojnim teškoćama (npr. autizam) i u starijoj dobi imaju problema s ovako složenim zadacima. Naime fizički nam je svijet svima dostupan putem naših osjetila, no o mentalnom svijetu u koji smo kroz interakcije s drugim ljudima svakodnevno uronjeni nije tako lako dostupan, opipljiv.

Dječji je razvoj dinamičan proces oblikovan međuutjecajem bioloških i okolinskih faktora od samog začeća pa nadalje. Sva se djeca ne razvijaju jednakim tempom, niti se sve sposobnosti i vještine kod djeteta ne razvijaju istom dinamikom. Ipak, za dijete je od iznimne važnosti rano prepoznati potrebu za razvojnom podrškom, terapijom jer pravovremena reakcija roditelja, te pravovremeni i prilagođeni razvojni poticaji pružaju najveću mogućnost za uspjeh.

Listopad 22, 2014
Objavljeno u Pročitajte

Kad je dijete nemirno, nepažljivo

Deficit pažnje (ADD - "Attention Deficit Disorder") odnosno deficit pažnje s hiperaktivnošću (ADHD - "Attention Deficit Hyperactivity Disorder") je razvojni poremećaj koji se prema nekim studijama javlja kod 3 do 5 % djece, a do četiri je puta češći kod dječaka nego kod djevojčica. Mnoga su djeca u nekom svom životnom periodu impulzivna, nemirna, nepažljiva, no kada ova ponašanja prelaze ono što se ovisno o razvojnom stadiju i dobi djeteta očekuje, te narušava funkcioniranje u svakodnevnom životu (vrtić, škola, socijalni odnosi…) onda govorimo o teškoći, a ne o razvojnoj fazi. Važno je reći da se tada ne radi o roditeljskom nemaru, neuspjehu ili pak „zločestom“ i neodgojenom djetetu, već o teškoći koja ima svoje biološke uzroke. Naime neka istraživanja pokazuju da mozak ove djece pokazuje u određenim predjelima drugačiju aktivnost, odnosno da postoji neurokemijska neravnoteža u smislu snižene razine dopamina i norepinefrina.

Ožujak 23, 2015
Objavljeno u Pročitajte

Igra je ozbiljna stvar!

Kroz igru djeca uče o svijetu i o sebi, ali kroz igru djeca uče i kako učiti o svijetu i sebi. Igrajući se djeca se zabavljaju ali i razvijaju kreativnost, maštu, samopouzdanje, usavršavaju i usvajaju nove vještine i znanja, stvaraju odnose s drugima, razvijaju socijalne vještine, uče se samokontroli, nošenju sa strahovima, izražavanju mišljenja, razvijaju pažnju, govor, vještine mišljenja, motoričke vještine… Igra dakle potiče cjelokupni dječji razvoj. Istraživanja na životinjama pokazuju kako se tijekom igre mladunčadi razvijaju veze među moždanim neuronima. Isto i kod ljudi, pod utjecajem iskustava razvija se mreža neuralnih puteva koji čine osnove za buduća učenja. Neki teoretičari evolucijske psihologije stavljaju naglasak na važnost igre i humora u razvoju ljudske vrste na način da su socijalna igra i humor prevladali nad agresijom i potrebom za dominacijom što je omogućilo veće zajedništvo, a time i preživljavanje naših predaka. Zato nije čudno reći da je igra ozbiljna stvar.

Stranica 1 od 2
Upiti za radionice!
+385 98 987 1074
Povežimo se

Želim primati obavijesti