Pišemo o roditeljstvu, dječjem razvoju, obiteljskim, partnerskim odnosima...
Sanja Mazor Češarek, dipl. psiholog-profesor
Faza sramežljivosti je nomalna razvojna faza, i najčešće se događa između druge i treće godine života. Međutim, kod neke djece ta faza ne prestaje i postaje jasno da je sramežljivost dio djetetova karaktera, povezana sa tempreamentom (oprezna i osjetljiva djeca) i crtama ličnosti (introvertirana djeca).
Sramežljivost djetetu uzrokuje pobleme u normalnom funkcioniranju i sudjelovanju u aktivnosti koje su ugodne, zabavne i korisne (komunikacija s drugim ljudima i djecom, sklapanje prijateljstva, sudjelovanje u igri, polazak u vrtić ili školu…)
Rebeka Bulat, dipl. psiholog-profesor
Jednog vikend jutra jedna je mama potaknula jedanaestogogišnjeg sina da zajedno naprave nešto zanimljivo i korisno za njegove vršnjake. Kroz razgovor, zajedničko planiranje, biranje materijala i rješavanje tehničkih zavrzlama napravili su Moj korona dnevnik.
Ova mala knjižica namjenjena je djeci osnovnoškolske dobi ili predškolcima koji ju mogu uz pomoć roditelja ispuniti, obojati, urediti po volji i sačuvati kao uspomenu na ovo jedinstveno iskustvo u događaju kojega će pamtiti i povijest.
Materijal je namijenjen za osobnu upotrebu ili upotrebu u edukativne svrhe.
Više...Rebeka Bulat, dipl. psiholog-profesor
Socijalno-emocionalni razvoj odvija se uvijek u kontekstu s drugima, te je u tom smislu od samog rođenja velika važnost okoline djeteta. Dolaskom na svijet, biološki smo pripremljeni na ljubav, na stvaranje odnosa s drugima, a od početka nam je potrebna sigurnost i osjećaj da će netko biti tu kada nam zatreba. Prve interakcije tako oblikuju socijalno emocionalni razvoj djeteta kroz razvoj privrženosti i osjećaja sigurnosti/nesigurnosti koji dijete razvija prema svojoj okolini.
Više...Rebeka Bulat, dipl. psiholog-profesor
Imaju li glazba i govor nešto zajedničko? Na prvi pogled slušatelj će uočiti vrlo jasnu razliku između predavanja o novim poreznim zakonima i slušanja popularne pjesme, no istraživači ipak često uspoređuju to dvoje. Prema njima glazba i jezik (uključujući i znakovni jezik) imaju puno toga zajedničkog – ritam, pauze, podizanje i spuštanje tonova te pisani ili zvučni izražaj. Sve to prisutno je u govoru, a iste karakteristike ima i glazba. Kada govorimo, radimo pauze i koristimo određeni ritam, riječ možemo izgovoriti ili napisati isto kao i ton koji možemo odsvirati ili zapisati.
Neki smatraju da su glazba i govor evoluirali iz istog pretka – „glazbogovora“, koji je s jedne strane imao ulogu prenositi konkretne informacije (današnji govor), a s druge strane emocionalne poruke (karakteristično za glazbu). Iako i glazbom i govorom prenosimo i informacije i emocije, neki smatraju da su zapravo to dvije krajnosti nekadašnjeg „glazbogovora“.
Rebeka Bulat, dipl. psiholog-profesor
Iako je sposobnost plesanja, koja zahtijeva veću koordinaciju, rezervirana za stariju djecu, i male bebe mogu uskladiti svoje kretnje s glazbenim tempom, a sve to praćeno je i pozitivnim afektom koji ne možete ne prepoznati – bebinim smiješkom. Glazba je svuda oko nas. Pjevanje je, kao i govor, jedan od načina na koji ljudi prenose poruke, izražavaju emocije i prenose svoju kulturu.
Jeste li primijetii da bebe više pokreću svoje tijelo kao odgovor na glazbu nego na govor? Obratite pozornost kako ih glazbi više privlači ritam nego melodija. Već male bebe imaju sposobnost uskladiti svoje kretnje s određenim zvukovima, točnije s njihovim ritmom.
Više...Rebeka Bulat, dipl. psiholog-profesor
Roditelji često upadaju u zamku i uspoređuju bebu sa starijom sestrom ili bratom, rođakom, bebom prijatelja, ali i iz svoje okoline često čuju „Moja je beba s četiri mjeseca već…“. Sve to može utjecati na natjecateljski duh među roditeljima kada je u pitanju razvoj bebe ili poticati nepotrebnu zabrinutost pa se roditelji mogu pitati zašto se njihova beba još ne okreće na trbuh, zašto ne govori i sl. Roditelj koji traži podatke o razvoju djece među prijateljima, znancima i rodbinom, vrlo će vjerojatno pronaći primjer djeteta koje je neku vještinu usvojilo prije njegova i primjer djeteta koje je neku vještinu usvojilo nakon njegova. Kako u tom slučaju znati je li razvoj vaše bebe uredan?
Više...Rebeka Bulat, dipl. psiholog-profesor
Može li stari pas naučiti nove trikove? Postoji li vrijeme koje je optimalno za razvoj određenih vještina i sposobnosti? Istraživanja pokazuju da postoji vrijeme u kojemu je mogućnost djelovanja na neki aspekt razvoja veće, odnosno da nije zanemarivo kada pružamo koji razvojni poticaj. Ovo je povezano s prethodno opisanom sposobnosti mozga koju nazivamo plastičnost, a koja nam govori o važnosti okolinskih utjecaja na naš razvoj. Uz nasljeđe, konačnu arhitekturu našeg mozga oblikuju i okolinski faktori poput svakodnevnog iskustva, ljubavi, njege, obrazovanja.
Više...Rebeka Bulat, dipl. psiholog-profesor
Znatiželja je jedan od prvih kotačića koji pokreću stroj učenja, a time i dječji razvoj, vodeći dijete ka sve većem razumijevanju i upoznavanju sebe i svijeta oko sebe. Zapravo, učenje počinje i prije samog rođenja, još u prenatalnom razdoblju. Od prvih dana bebe polako upoznaju svijet zahvaljujući svojoj percepciji i osjetima koji su u dinamičnom odnosu s pokretom, motorikom. Gledanje, slušanje, dodirivanje, kušanje, mirisanje, u kombinaciji s hvatanjem, manipuliranjem ručicama, puzanjem, hodanjem, skakanjem, trčanjem osnova su za sva prva učenja. Mnogo je toga što mala djeca u prvim godinama uče o svijetu, a sve zahvaljujući unutarnjoj potrebi za učenjem i znatiželji. S vremenom stvari koje se ponavljaju postaju poznate, time i dosadne, a pažnja se usmjerava na novo, nepoznato, neočekivano. A toga uvijek ima, i djeca za razliku od odraslih to vrlo dobro prepoznaju i istražuju.
Više...Rebeka Bulat, dipl. psiholog-profesor
Kraj ljeta donosi djeci i roditeljima često miješane osjećaje, iščekivanje, veselje, uzbuđenje, ali i brige, nedoumice, strahove. I roditelji i djeca često ulaze u novu školsku godinu podijeljenih osjećaja, a ovo posebno vrijedi za one koji će se po prvi puta naći u školskim klupama. U ovo vrijeme većina se vraća obavezama, užurbanom dnevnom ritmu i u iščekivanju je novih izazova koje donosi nova školska godina.
Škola je važan dio života svakog od nas, ona je puno više od njenog akademskog dijela. U školi djeca osim što usvajaju znanja uče i o komunikaciji, socijalnim odnosima, samokontroli, kako regulirati vlastite emocije, izboriti se za sebe, poštivati druge, kako se nositi s neuspjehom, biti uporan i sl.
Iako je danas nekako sve izraženiji trend usmjeravanja na akademske vještine, i to još u ranoj predškolskoj dobi, za uspješno školovanje, važne su i neke druge stvari. Da, ima nečeg važnijeg u školi od brojki i slova. Nečeg bez čega učenje postaje mučenje. To je ono što nas pokreće, a krije se iza riječi motivacija.
Rebeka Bulat, dipl. psiholog-profesor
Priče postoje sigurno od kada postoji i jezik. Može se reći da je pričanje priča najstariji oblik obrazovanja. Od davnina, pričama su se genaracijama prenosila vjerovanja, tradicija, običaji.
No, priče nisu samo oblik zabave, jedan od načina provođenja zajedničkog vremena roditelja i djeteta, već postoje mnoge dokumentirane dobrobiti pričanja odnosno slušanja priča, poput npr. obogaćivanja jezika i pismenosti, razvijanja razumijevanja socijalnog svijeta kod djece.
Rebeka Bulat, dipl. psiholog-profesor
Emocionalno fokusirana terapija za parove se zasniva na strukturiranom pristupu kojega su 80-tih godina razvili dr. Sue Johnson i Les Greenberg. Ovaj pristup utemeljen na teoriji privrženosti prepoznaje važnost primarnih emocija za vlastito unutarnje iskustvo, ali i za stvaranje interakcijskih obrazaca u primarnom odnosu privrženosti. Na emocije se gleda kao na snažnu silu moguće promjene, a ne samo kao na manifestaciju poteškoća u odnosu.
Više...Rebeka Bulat, dipl. psiholog-profesor
Misliti o tuđim mislima veoma je zahtjevan kognitivni posao. Manja djeca zbog još potrebnog sazrijevanja određenih sposobnosti (jezika, pozornosti, izvršnih funkcija) nemaju razvijenu ovu vještinu. Neka djeca sa specifičnim razvojnim teškoćama (npr. autizam) i u starijoj dobi imaju problema s ovako složenim zadacima. Naime fizički nam je svijet svima dostupan putem naših osjetila, no o mentalnom svijetu u koji smo kroz interakcije s drugim ljudima svakodnevno uronjeni nije tako lako dostupan, opipljiv.
Više...Kroz igru djeca uče o svijetu i o sebi, ali kroz igru djeca uče i kako učiti o svijetu i sebi. Igrajući se djeca se zabavljaju ali i razvijaju kreativnost, maštu, samopouzdanje, usavršavaju i usvajaju nove vještine i znanja, stvaraju odnose s drugima, razvijaju socijalne vještine, uče se samokontroli, nošenju sa strahovima, izražavanju mišljenja, razvijaju pažnju, govor, vještine mišljenja, motoričke vještine… Igra dakle potiče cjelokupni dječji razvoj. Istraživanja na životinjama pokazuju kako se tijekom igre mladunčadi razvijaju veze među moždanim neuronima. Isto i kod ljudi, pod utjecajem iskustava razvija se mreža neuralnih puteva koji čine osnove za buduća učenja. Neki teoretičari evolucijske psihologije stavljaju naglasak na važnost igre i humora u razvoju ljudske vrste na način da su socijalna igra i humor prevladali nad agresijom i potrebom za dominacijom što je omogućilo veće zajedništvo, a time i preživljavanje naših predaka. Zato nije čudno reći da je igra ozbiljna stvar.
Više...Deficit pažnje (ADD - "Attention Deficit Disorder") odnosno deficit pažnje s hiperaktivnošću (ADHD - "Attention Deficit Hyperactivity Disorder") je razvojni poremećaj koji se prema nekim studijama javlja kod 3 do 5 % djece, a do četiri je puta češći kod dječaka nego kod djevojčica. Mnoga su djeca u nekom svom životnom periodu impulzivna, nemirna, nepažljiva, no kada ova ponašanja prelaze ono što se ovisno o razvojnom stadiju i dobi djeteta očekuje, te narušava funkcioniranje u svakodnevnom životu (vrtić, škola, socijalni odnosi…) onda govorimo o teškoći, a ne o razvojnoj fazi. Važno je reći da se tada ne radi o roditeljskom nemaru, neuspjehu ili pak „zločestom“ i neodgojenom djetetu, već o teškoći koja ima svoje biološke uzroke. Naime neka istraživanja pokazuju da mozak ove djece pokazuje u određenim predjelima drugačiju aktivnost, odnosno da postoji neurokemijska neravnoteža u smislu snižene razine dopamina i norepinefrina.
Više...Kako prolaze mjeseci trudnoće i sve se bliži trenutak kada će roditelji vidjeti svoju bebu, razmišljanja o porodu sve su češća. Kakav će biti, hoće li sve proći u redu, hoću li ja to moći pitanja su o kojima svaka trudnica razmišlja.Osim što je važno i korisno biti educiran, zbog čega su korisni tečajevi za trudnice (i „trudne“ očeve), u dočeku nove bebe od koristi je svakako razmisliti i o psihološkoj pripremljenosti za porod.
Više...Dječji nam crtež može mnogo toga reći. On govori o kognitivnom razvoju djece, o njihovim motoričkim sposobnostima, okulomotornoj koordinaciji, o načinu na koji vide i doživljavaju svijet, ukazuje na emocionalna stanja djece, trenutne interese i preokupacije. Od početnog šaranja preko formiranja prvih prepoznatljivih likova, do detaljnijih prikaza raznih motiva, dječji crtež sazrijeva zajedno s djetetom.
Više...Iako prve riječi očekujemo oko prvog bebinog rođendana, govor se razvija puno prije. Još u maminom trbuhu bebe slušaju govor i uče ga raspoznavati od drugih zvukova, raspoznavati govor majke od govora nepoznate osobe, pa čak i raspoznavati materinji od stranog jezika. Prva komunikacija kroz vokalizacije gugutanja, kasnije brbljanja vodi do prvih riječi, a oko 18 mjeseci i do prvih rečenica. Govor vaše bebe i malog djeteta možete poticati na mnogo načina.
Više...Razvojno podržavajući programi za roditelje i djecu