Iza hoću i neću

Kada dijete kaže...

„Neću."

Možda govori i:

• „Previše mi je."
• „Želim ali bojim se da ne znam."
• „Ne znam kako drugačije pokazati što mi se događa."
• "Trebam tvoju pomoć."

Kada roditelj kaže...

„Koliko puta ti moram ponoviti?"

Možda govori i:

• „Umorna sam."
• „Brinem se."
• „Osjećam da gubim kontakt s tobom."
• „Ne znam više kako doprijeti do tebe."

Ponašanje je tek dio priče

Kad dijete odbija suradnju, viče, udara, pregovara, laže, povlači se, ili vam se čini da pretjerano burno reagira na ne toliko važne stvari, vrlo je prirodno htjeti promijeniti ono što najjasnije vidimo, a to je ponašanje djeteta.

Pitamo se "Kako da prestane?" "Što da napravim, kažem?" "Kako da postavim granicu?", "Jesam li kao roditelj prestrog(a), preblag(a)?".

Ali iza ponašanja postoji emotivni dio priče, način na koji dijete doživljava situaciju, iskustvo iz cipela vašeg djeteta, njegova priča o tome što mu je u tom trenutku važno, poriv koji ga je doveo do tog ponašanja.

Kao i za mnoge druge stvari u životu pravu promjenu ćemo doživjeti jedino kad razumijemo uzrok. U protivnom ćemo samo gasiti i rješavati situacije koje će se ponavljati bez dubljeg razumijevanja i učenja. To nije odgoj. Odgoj je uzgajanje, podizanje, oblikovanje i usmjeravanje, ne kontrola. 

Što ćemo zajedno istraživati?

Kroz perspektivu privrženosti, neurobiologije povezanosti i emocionalne regulacije istraživat ćemo kako nastaju obrasci u kojima zapinjemo, zašto se u nekim trenucima više ne možemo čuti i što nam pomaže da ponovno pronađemo kontakt s djetetom i tako mu budemo istovremeno i podrška ali i vodstvo.

Učit ćemo kako usporiti situacije u kojima najčešće reagiramo automatski kako bi pogledali što se u njima zapravo događa.

Učit ćemo kako iz ponašanja sastaviti cijelo emocionalno iskustvo: što se dogodilo, kako je dijete to doživjelo, što osjeća, kako ga taj osjećaj vodi i što mu je potrebno. Isti ćemo pogled okrenuti i prema sebi. Zašto me baš ovo ponašanje dira? Zašto mi to bude uvijek prva reakcija? Što me spriječava da budem više prisutan/prisutna, uz sebe i dijete u tim situacijama.

Istražit ćemo kako na naše današnje roditeljstvo utječu naša vlastita iskustva odnosa, emocija, granice. Sve ćemo to istražiti kroz iskustveni rad i na vašim primjerima koje želite podijeliti. 

Učit ćemo prepoznavati trenutke u kojima odnos počinje kliziti u poznati obrazac i tražiti nove načine odgovaranja koji ne počivaju samo na kontroli ponašanja, nego na razumijevanju, granicama, regulaciji i povezanosti.

Ne morate birati između bliskosti i granica

Mnogi roditelji znaju što ne žele ponavljati, ali u svakodnevnim izazovima ipak ostaju bez jasnog odgovora: kako ostati smiren i nježan, a istodobno zaustaviti ponašanje koje nije prihvatljivo? Kako postaviti granicu bez prijetnji, vikanja i osjećaja krivnje? Kako biti uz djetetove emocije, a ne izgubiti vlastitu roditeljsku sigurnost?

Ovaj program ne nudi skripte, univerzalne rečenice ni gotova rješenja koja bi trebala djelovati na svako dijete. Pomaže roditeljima da bolje razumiju što se događa ispod ponašanja, kod djeteta, ali i u njima samima, te da izgrade više povjerenja u vlastite roditeljske kompetencije.

Cilj nije postati savršen roditelj, nego roditelj koji može istodobno pružati nježnost, toplinu i emocionalnu sigurnost te postavljati jasne, stabilne i razvojno primjerene granice. I kada to ne uspije imati za sebe razumijevanja i znati kako preuzeti odgovornost i pružiti djetetu iskustvo popravka.

Djeci je potrebno oboje. Potrebno im je iskustvo da su njihove emocije prihvaćene i da se na roditelja mogu osloniti, ali i sigurnost odrasle osobe koja zna voditi, zaustaviti i izdržati njihovo nezadovoljstvo. Upravo kroz takav odnos dijete postupno razvija samopoštovanje, emocionalnu sigurnost, otpornost i zrelost, ne zato što nikada ne doživljava frustraciju, nego zato što uz nju ne ostaje samo.