Dječji nam crtež može mnogo toga reći. On govori o kognitivnom razvoju djece, o njihovim motoričkim sposobnostima, okulomotornoj koordinaciji, o načinu na koji vide i doživljavaju svijet, ukazuje na emocionalna stanja djece, trenutne interese i preokupacije.
Od početnog šaranja preko formiranja prvih prepoznatljivih likova, do detaljnijih prikaza raznih motiva, dječji crtež sazrijeva zajedno s djetetom.
Između godine i godine i pol, vašoj bebi koja polako postaje sve samostalnija kroz otkrivanje svijeta prvim koracima, riječima, možete ponuditi deblju pastelu i pokazati na koji način može ostaviti trag na papiru. Ova prva imitacija šaranja prerasti će s vremenom u spontano šaranje u dobi od otprilike 18 mjeseci. Prvo šaranje za dijete nije ništa više od ugodne kinestetičke aktivnosti, a anatomski najprirodniji pokret je kružan, pa su prva šaranja sastavljena od mnoštva kružnih petlji.
S dvije godine djeca uglavnom mogu imitirati i povlačenje ravne crte, a uskoro će razlikovati i horizontalnu i vertikalnu crtu. Prvi krugovi u fazi šaranja izgledati će kao duge kružne petlje, a u dobi od otprilike 3 godine dijete će moći nacrtati više-manje pravilan, zatvoren krug.
Iako odrasli neće moći jasno vidjeti što nastali dječji crtež predstavlja, u dječjom mašti linije i krugovi, te razni drugi šarajući stvoreni oblici mogu predstavljati bilo što dijete zamisli. Pri tome je sam čin nastanka crteža važniji od konačnog produkta.
Crtajući dijete istražuje, a po završetku daje smisao linijama i krugovima koje je nacrtalo. Kroz način likovnog izražavanja vidljiv je i djetetov kinestetski pristup, odnosno dominantno istraživanje kroz kretnju, akciju. I u ovoj fazi šaranja postoji različit stupanj složenosti, pa su prvi šaranjem nastali crteži dezorganizirani, nastali uz slabu kontrolu pokreta, dok se s vremenom ne razvija veća koordinacija u pokretima koji se ponavljaju, bolje kontroliraju, te na kraju dijete kroz imaginaciju daje smisao i sadržaj crtežu. Ukratko od direktnog, kinestetskog, crtež kroz početno šaranje počinje poprimati zamišljeni smisao, dobivati sadržaj.
Ponekad roditelji ne vide ovaj početni stadij šaranja kao važan dio djetetovog razvoja i počinju prerano dijete usmjeravati prema crtanju „konkretnijih“ crteža. Važno je pratiti dijete i njegove sposobnosti, te pružati prikladne razvojne poticaje, odnosno ne gurati dijete prema fazi za koju još nije spremno. Šaranje treba poticati, ono je samo sebi svrha, a djetetu pruža osjećaj ugode i zadovoljstva.
Pitajte vaše dijete što je nacrtalo, pohvalite uložen trud u izradu malog likovnog djela. Pokažite poštovanje prema crtežu i konačnoj ideji vašeg djeteta tako što ćete ga objesiti na neko vidljivo mjesto u stanu (npr. na vrata dječje sobe ili mali izložbeni kutak u stanu).
U ovoj ranoj dobi, koristite one tehnike i materijale koji su prikladni za prve neposredne likovne izričaje, deblje pastele, boje za slikanje prstima, deblje flomastere, vani debele krede i slično.
Tek negdje nakon treće godine dijete će crtežu pristupiti na drugi način, s početnom idejom, namjerom da nešto nacrta, a s početkom upotrebe prvih nacrtanih simbola (najčešće krug i linija koja predstavlja ljudski lik) dječji crtež ulazi u novu preshematsku fazu. Zanimljivo je da određen broj djece u dobi između treće i četvrte godine pokazuje više interesa za stvaranje određenih uzoraka na papiru, dok drugi kroz crtanje unose i priču i dramatizaciju, pa uz se uz crtanje paralelno može odvijati i mala priča koja prati crtanje.
Među prvim temama dječjih crteža je ljudski lik. Tako djeca oko treće godine crtaju prve male ljude koji su prezentirani kružnim formacijama iz kojih mogu izlaziti crte, najčešće crte za noge. Na sličan način se crtaju i životinje. Iz ovih jednostavnih ljudi koje često zovemo „punoglavcima“razvijaju se određenim zakonitostima složeniji likovi, pa se tako crtež postepeno obogaćuje sa sve više detalja, crtaju se detaljnije dijelovi tijela, kasnije i rekviziti koje likovi imaju, nose. Crtanje ljudskog lika prati i sve veći razvoj simboličnog mišljenja kod djece. Tako prvi mali „punoglavci“ mogu predstavljati članove obitelji, ali i kraljeve, vitezove, zmajeve i slično. Osim prvih ljudskih likova i prikaza životinja brzo djeca počinju crtati i druge oblike poput sunca, kuća, cvijeta…
Dječji crtež roditelji ne trebaju kritizirati ili ispravljati. Treba poštovati djetetovo viđenje i izričaj. Rečenice poput „Mogla (mogao) si ovo napraviti malo veće“, ili „Ajde popravi malo oči na čovjeku“ narušit će spontanost i slobodu u dječjem likovnom izražavanju.
U dobi od otprilike 4 godine vaše će dijete moći nacrtati kvadrat, odnosno lik s jasna 4 kuta, a s 5 godina uspješno će biti i u crtanju trokuta. Prije polaska u školu, s otprilike 6 godina dijete će moći nacrtati i deltoid. U školskoj dobi, savladati će i crtanje složenijih geometrijskih tijela.
Između otprilike 6 i 9 godina dječji crtež poprima sve više detalja, prikazi su sve složeniji, a u načinu crtanja je vidljivo korištenje linije koja predstavlja podlogu za ono što se crta (npr. zamišljena ili nacrtana vodoravna linija na kojoj su poslagane kuće ili uz koju voze auti i sl.). Sada djeca puno više koriste boje. U ovoj shematskoj fazi često nastaju i crteži koji prikazuju „prozirne“ likove, npr. kroz zidove nacrtane kuće vidimo nešto i u njenoj unutrašnjosti, ili crtanje mame koja u trbuhu ima bebu (ovo posljednje je često i kod mlađe djece koja imaju u obitelji prilike susresti se s trudnoćom).
U dobi od 9 do 12 godina dječji je crtež sve više realističan, a dijete prilikom crtanja nastoji što točnije predstaviti stvarnost. Koristi se bolje prostor, uz prikaze treće dimenzije, prikaze sjena i sl. Ovaj fotografski pristup crtanju može dovesti do razvoja dječje frustracije zbog nemogućnosti da se što točnije prenese ono što se želi na papir, pa je ovaj stadij često manje spontan u izričaju od prethodnih.
Djeca koja pokazuju određenu nadarenost za likovno izražavanje također prolaze kroz navedene faze, iako dostižu zrelost likovnog izražavanja prije vršnjaka.