Terapija igrom je psihoterapijski pravac utemeljen na teorijskim postavkama koje ističu da su djeca sposobna, od najranije dobi, donositi odluke i preuzimati odgovornost u skladu s njihovom dobi i sposobnostima. Terapija igrom temelji se na činjenici da je igra prirodan način dječjeg izražavanja i da je u potpunosti prilagođena dječjem razvoju i načinu funkcioniranja.
Što to znači?
Terapija igrom za djecu slična je psihološkom savjetovanju za odrasle. Međutim, kada želimo pomoći djetetu da riješi neki problem najčešće pokušavamo s njim razgovarati i/ili ga ispitujemo o tome što se dogodilo i kako se ono u vezi toga osjeća. Djeca često ne mogu riječima izraziti svoje misli i osjećaje i ne mogu sa terapeutom pričati o svojim problemima kao što to čine odrasli. Iz tog razloga u terapiji igrom umjesto riječi, koristimo prirodni jezik djece, a to je IGRA.
IGRAČKE SU DJEČJE RIJEČI, A IGRA JE NJIHOV JEZIK.
U igraonici omogućujemo djetetu da posebno odabranim igračkama, u terapeutskom kontekstu, kaže ono što ne može reći riječima. Igračke im pomažu kako bi sebi i drugima otkrili svoje misli, želje, osjećaje i potrebe. U terapiji igrom djeca uče kako izraziti svoje misli i osjećaje, kako kontrolirati svoje ponašanje, donositi odluke i prihvaćati odgovornost. U tom procesu djeca otkrivaju svoje snage, samopouzdanje, suočavaju se s problemima i uče regulirati svoje emocije.
Kome terapija igrom pomaže?
Terapija igrom namijenjena je djeci predškolske i školske dobi (3 do12 godina) iako se može prilagoditi i mlađoj i starijoj djeci. Pomaže djeci koja su doživjela neki stresni ili traumatični događaj (rastava roditelja, gubitak bliske osobe, bolest djeteta ili bliske osobe, zlostavljanja, zanemarivanja…), djeci s emocionalnim problemima ili problemima u ponašanju (strahovi, nesigurnost, nesamostalnost, agresivnost, ljutnja, teškoće u odnosima s vršnjacima i/ili roditeljima, učiteljima, odgajateljima, školski neuspjeh…), djeci s raznim tjelesnim simptomima (glavobolje, bolovi u trbuhu, nemogućnost kontrole ili zadržavanje stolice, nekontrolirano mokrenje, problem sa spavanjem…) te djeci s razvojnim teškoćama (nezrelost u općem razvoju ili specifičnim područjima, teškoće iz autističnog spektra, ADHD…)
Koliko traje?
Prosječan broj susreta je između 15 i 20, iako, ovisno o vrsti teškoće i njenom trajanju i intenzitetu može trajati kraće, ali i dulje.
Tko je uključen u terapiju igrom?
Obzirom da je dijete dio obitelji, jako je važno da u cijeli proces aktivno budu uključeni i roditelji. Roditelji su važan dio promjene i njihova uključenost u proces je od iznimne važnosti.